cistaprovo.hr

Stojim pred oškrinutim vratima, a lagano svijetlo prodire u moju sobu. Kakva čudna stvarnost! Mislim i putujem... Nekim novim stazama. Putujem ali nisam sama jer bi se izgubila u tom spletu raznolikih putova. Ipak kad stignemo na raskrižje želim sama odabrati svoju stazu. I kad skrenem,nema povratka, ići ću dalje.

Pogledaj stranče to mjesto! Pogledaj ga u oči i reci što zaista misliš! Zar nije kao načinjeno prema bajci? Pogledaj to brdo iza sebe koje stoji kao čuvar našeg mjesta, te stare, kamene kućice u kojima žive mire i skladne obitelji.

Vjera! Čudna riječ! Što uopće znači vjerovati u nešto ili u nekoga? Kako definirati vjeru? Ovo su samo neka od pitanja koja muče mnoge ljude. Moram priznati da se i sama nekada izgubim kada razmišljam o vjeri, ali se brzo pronađem kada se sjetim riječi vjeroučitelja.

Kad se prije nekoliko godina javila ideja o priključivanju EU objeručke je prihvaćeno vjerojatno zato jer je taj poziv shvaćen kao poziv u bolji život,kao jedinstven i konačan spas od ove naše stvarnosti. Vjerojatno ta Europa ovome izmorenome i neupućenome,ali i neukom narodu,zvuči sigurno i vjeruju u njenu svemoć koja će jednim potezom obrisati sve naše dugogodišnje tegobe.

Pustite me da prođem ulicom. Ja sam djevojka i takvih djevojaka imate tisuće u našem gradu.Samo se stas,boja očiju i boja kose razlikuju. I boja srca. Pustite me da prođen odjevena i bez ožiljaka. Jer neću plakati ponovo u kutu svoje sobe.