|
Najave za gradnju mrtvačnice počele su već u
siječnju 1998. godine, kada su župljani razgovarali sa župnikom o
potrebi mrtvačnice u župi. Godine 1999. mještani Ciste Provo u dogovoru sa župnikom don Bogoslavom Bartulovićem
odlučuju se za gradnju mrtvačnice. Potreba za mrtvačnicom nameće se u
novije vrijeme prvenstveno zbog dostojanstva pokojnika ali i drugih
razloga, što su mještani uvidjeli te se odlučili na
gradnju. Nakon dosta rasprava, mještani prihvaćaju prijedlog župnika da
mrtvačnica bude smještena pored župne crkve.
Izgradnju same mrtvačnice u početku financiraju sami mještani i
lokalni poduzetnici, da bi se kasnije pridružili i drugi ljudi dobre
volje, izvan župe, te tako pripomogli da se mrtvačnica u vrlo kratkom
roku u potpunosti završi. Središnji dio mrtvačnice zauzima
komemorativna kapela gdje pred sam sprovod bude uzložen pokojnik za
kojeg se moli, a zatim se rodbini izražava sućut. Iza te prostorije
nalazi se rashladna komora sa nekoliko ležaja za pokojnike, a iza nje
nalazi se sanitarni čvor sa dva WC – a. Time je riješen i dugogodišnji
problem sanitarnog čvora.
S unutarnje strane, komemorativna prostorija u cijelosti je
obložena dolačkim kamenom '' dolit-om'', kao i vanjski zidovi cijele
mrtvačnice. Cijeli projekt izgradnje mrtvačnice i kompleksa oko nje
koštao je oko 60 000 eura. Najveće zasluge brzoj izgradnji mrtvačnice
pripisuju se samom župniku don Bogoslavu, koji je svojom požrtvovnošću
i radom doprinio da se mrtvačnica i njen okoliš u potpunosti završe.
Veliku zahvalu mještani duguju i sumještanima na odgovornim funkcijama
koji su svojim posredovanjem omogućili da se zatvori financijska
konstrukcija.
Sam arhitektonski nacrt mrtvačnice, sa svom potrebnom dokumentacijom dar je mještanina Ante Madunića
dip. ing. arh. Uz to, Ante je čitavo vrijeme kontrolirao izvođenje
radova i bio prisutan, iako živi i radi u Zagrebu. Nije mu bilo teško
čak i nekoliko puta tjedno dolaziti iz Zagreba i kontrolirati tijek
izvođenja radova.
Nedugo nakon izgradnje mrtvačnice, na nagovor mještana, župnik
kupuje mrtvačko auto. Sam taj čin povlači za sobom izgradnju garaže.
Samoinicijativno, mještani su se pobrinuli za financijsku stranu,
župnik je prihvatio vođenje radova, tako da je garaža vrlo brzo
napravljena. Veliki doprinos izgradnji mrtvačnice i garaže, dao je
mještanin i poduzetnik Šitum Karlo – Duši, sin Ante. On je
osigurao kompletnu oplatu za cijelo vrijeme izgradnje, te je vlastitim
troškom nabavio dobar dio građevinskog materijala potrebnog za
izgradnju mrtvačnice i garaže. Svakako, najveće zasluge pripadaju
mještanima koji su osigurali financije potrebne za gradnju. Uz još neke
sitne aktivnosti na sređivanju okoliša, cijeli kompleks mrtvačnice
dobiva današnji izgled.
Danas se mrtvačnica svojim izgledom lijepo uklopila u okoliš župne crkve, kome su mještani dali ime ''Perivoj Kardinala Stepinca".
Paralelno s izgradnjom mrtvačnice radio se i parkirni prostor ispred
župne crkve, čime je završena izgradnja ovog predivnog kompleksa koji
nijednog prolaznika i posjetitelja ne ostavlja ravnodušnim. Stoga mu s
pravom i pripada naziv PERIVOJ KARDINALA STEPINCA.
|
