 |
Točno prije 42 godine, kao mladi svećenik don Bogoslav Bartulović, sadašnji župnik ove župe, službovao je u župi Bitelić kod Sinja. Vremena neugodna za svećenike, a okružje u kojemu je prenosio riječ Božju, gledalo ga je kao crnu točku, posebno pravoslavni dio puka.
I tako jedne nedjelje, ljeto je bilo, don Bogoslav je održao misu za svoje katolike i krenuo kući. Usput uđe u mjesnu gostionicu na ručak. Dalje don Bogoslav priča:
"Unutra zagušljivo, atmosfera naelektrizirana, vidim da dvadesetak mještana srpske nacionalnosti jedva čeka da nekoga isprovociraju. Izgleda da sam im ja došao kao naručen. Predvođeni Jovom i Nikom Đapić počeli su vrijeđati i provocirati. Niko me pozvao, da mi Jovo ima nešto reći. Tada je Jovo počeo sa raznim pogrdama na sada blaženog našeg kardinala Alojzija Stepinca, nazivati ga ustašom, razbojnikom.
Počeo je navoditi kako je skupa s njim bio u zatvoru, kako nije štedio
udarce dok su zajedno bili na izvozu nekih iskopa i kako mu je dao do
znanja da mu ovo nije mučenje ''srpske dece i odraslih''.
Otrpjeti to nisam mogao, stao sam svim silama sam braniti svoga kardinala, znajući da je pravedan osuđen. I tako riječ po riječ, skrešem ja njima svima u brk, nakon što su mi predviđali još mali broj godina života. Čujte vi, rekoh ja njima, ako ostanem živ, podignut ću spomenik svome kardinalu Stepincu. ''Pope pazi šta govoriš, za to i glave lete!'' reče mi Niko. Odgovorio sam da to znam vrlo dobro, ali da tu uspjeti neće, jer branim istinu. Ni ručak nisam pojeo, otišao sam iz gostionice uz salve pogrdnih riječi."
Zavjet kojim se zavjetovao podići spomenik Kardinalu Stepincu tih
godina bilo je nemoguće ostvariti zbog tadašnje političke situacije u
zemlji. 1990. godine za vrijeme službe u župi sv. Petra
apostola u Cisti Provo, kada se politička situacija popravila, župnik
don Bogoslav dobiva priliku ispuniti svoj zavjet.
Svoj prijedlog iznosi župljanima, a oni ga objeručke prihvaćaju i
osiguravaju financije potrebne za gradnju spomenika. Iako je u početku
predviđena izrada samo poprsja kardinala Stepinca, mještanima to nije
bilo dovoljno, te se odlučuju na gradnju cijelog spomenika.
|
