topleft
topright
  • Oglasi naših sponzora
  • Oglasi naših sponzora
Povijest i zemljopis PDF Ispis E-mail

 

situmiThumb.jpg

Cista Provo je malo mjesto u zapadnom dijelu Imotske krajine. Nalazi se na 43 stupnja i 29 minuta sjeverne zamljopisne širine, i na 16 stupnjeva i 58 minuta istočne zemljopisne dužine. Ime potječe od starog oblika imenice ''cesta'' (u rimsko doba kroz mjesto je prolazila cesta), i od posvojnog pridjeva ''prhovo'' (izvedeno od osnovnog imena ''prh'' – prah). Od Splita je udaljena 68 km, a od Imotskog 31 km. To seosko naselje nalazi se uz samu granicu župe Lovreć, dok je od Ciste Velike odijeljeno nekoliko kilometara. Kad su se dijelile zemlje 1725. godine, Cista Provo bila je u sklopu lovrećko – opanačkih obitelji. Predaja tvrdi da su u davnini Provljani pokopavali svoje mrtve na Lovreću. Smještena je na visoravni dugoj 7 km, (zajedno sa Cistom Velikom) na nadmorskoj visini od 463 m. Cista Provo je novije naselje oko raskrižja cesta Sinj – Imotski i Šestanovac – Aržano. Prometni položaj uvjetovao je sljedeće djelatnosti: trgovinu i ugostiteljstvo; ranije: sajmove, obrt i tekstilnu industriju.

 

Stanovništvo Ciste Provo je u počecima bilo zbijeno uz strmu Gradinu. S vremenom dolazi do odvajanja jednog dijela stanovništva. Ti su se stanovnici smjestili na raskrižju cesta Imotski – Primorje – Sinj. Tako se stvorio lijepi centar koji se s vremenom sve više povećava. Tu su nadaleko poznate gostionice, škola, bankovna ekspozitura, trgovine… I sama mjesna crkva, koja je bila u vrijeme svoje gradnje na osami, pomalo se približila nastambama. Stanovnici Prova su u blizini crkve izgradili mjesno groblje.

 

Posebnu vrijednost Cisti Provo dao je tjedni stočni pazar četvrtkom. U današnje vrijeme taj Pazar gubi na vrijednosti, ali u prošlosti je bio jako važan jer su stočarski krajevi Livanjskog i Duvanjskog polja svoje viškove dobrim dijelom prodavali u Cisti Provo, mesarima srednje Dalmacije. Kroz Cistu je prolazila antička cesta koja je povezivala dva velika urbana središta u rimskoj provinciji Dalmaciji – Salonu (Solin) i Naronu (Vid kod Metkovića). Modernizirana je i asfaltirana 1978. – 1979. god. Ide trasom stare ''rimske ceste'' koja je spajala grad Tilurium (Trilj) s gradom Novama (Runovićem).To je u ono vrijeme bila jako važna prometnica, a obnovljena je za vrijeme pretura Adolfa Frantza (1854 – 1861). Uz nju se nalazilo i nekoliko prapovijesnih utvrda od kojih su neke nastavile funkcionirati i u antici (Visočica, Rudnik i Vitrenik).

 

madunicaGradinaThumb.jpg

Nekoliko stotina metara sjevero-istočno od crkve sv. Petra, iznad zaselka Madunići nalazi se gradina iz željeznog doba. Na trima su mjestima nekropole stećaka, s ukupno 109 spomenika. To su srednjovjekovni nadgrobni spomenici u obliku uspravnog ili ležećeg monolita. Mnogi od njih ukrašeni su figuralnim scenama. U mjestu je 1913. godine sagrađena velika crkva sv. Petra, a njezin glavni oltar izrađen je u radionici A. Morrder i sin, u Tirolu.

 

Cista Provo je poljoprivredno pasivan kraj. Nigdje nema izvora žive vode, a tek prije nekoliko godina u mjestu je izgrađena vodovodna mreža, tako da je stanovništvu omogućena kvalitetna opskrba vodom. Do tada se stanovništvo koristilo čatrnjama koje su sami kopali. Rješenjem problema vodoopskrbe, mjestu je omogućen intenzivniji razvoj. U mjestu su poznate dvije lokve; Rajičeva Lokva i Brlog, od kojih prva nikako ne presušuje. Sadi se krumpir i vinova loza, sve za osobne potrebe, i to su kulture koje prevladavaju u mjestu. Sije se nešto pšenice i kukuruza, ali u vrlo malim količinama. Stoka se nekada u čitavom kraju uzgajala na veliko. Cista i jest stočarski naziv iz najstarijih vremena. U današnje vrijeme stočarstvo je skoro u potpunosti zamrlo. U samom mjestu samo dvije – tri obitelji uzgajaju stoku, sve za osobne potrebe. Osim ljetnih suša Provu dosta štete nanose hladne zimske bure. Bura se rađa na Kupreškim vratima, pa preko Prova ide na Dupce gdje se rasplinjuje na moru.

 

 

PovijestZemljopisThumb.jpg Provljani su selili za turske vladavine prema Bosni. Na prazna ognjišta dolazili su stanovnici iz sela oko Cetine a nešto i iz Hercegovine. Privremenih izbijanja bilo je i u prošlom, a i u sadašnjem stoljeću. Provljani su poznati kao ''galantari''. Da prehrane brojnu čeljad u svojim obiteljima, tražili su sitnom trgovinom kruh svagdašnji. Selilo se i izvan granica domovine, po europskim državama, a krstarilo se i po domovini. Neki su se uspjeli ekonomski vrlo uzdignuti. I u današnje vrijeme velik dio Provljana radi u europskim državama u kojima su počeli kao mladići.

U današnjoj seobi sa sela u gradove nisu zaostali ni Provljani. S novcem kojeg su zaradili u europskim zemljama, ali i u našoj domovini, sagradiše kuće u Zagrebu, Splitu i u drugim središtima diljem domovine. Pomalo odvode svoje obitelji, pa se stanovništvo ove župe malo pomalo smanjuje.

 

 

 
Prijava
design & programming : BWTstudio
Dizajn BWTstudio Posjetite nas!