 |
 |
|
|
|
|
Bunarni na Crljivici |
| |
|
|
Među zanimljivosti mjesta svakako spadaju bunari na Crljivici. Nalaza se uz državnu cestu Trilj – Imotski, između mjesta Cista Provo i Cista Velika. U davno doba ti bunari su se koristili najprije za pitku vodu, a kasnije za pranje robe (vuna, sukanci) i kupanje. Naime, po predaji, nastali su tako što su ih Turci iskopali kako bi u njima imali zalihe pitke vode. Na ovoj lokaciji ima ukupno 7 bunara, a imena su dobili po zaseocima, ovisno o tome koji je zaseok iz kojeg bunara koristio vodu. Tako postoji Šitumov, Madunića, Kegljov, Čelanov, Burazinov… bunar. Zanimljivost bunara je ta što svi imaju isti vodostaj.
|
|
|
U novije vrijeme pranje robe je prestalo, a kupanje u njima bila je svojevrsna atrakcija. Prije nekoliko godina bunari su očišćeni i uređen je prostor oko njih kao i sam pristup njima. Bunari su puni vode, a duboki su 10 – ak metara, ovisno o pojedinom bunaru. Zbog blizine mora i modernizacije cestovnog prijevoza želja za kupanjem u njima potpuno je iščezla. Osim bunara na ovoj lokaciji, na području mjesta postoje još nekoliko bunara: Vrsnovac (kod zaseoka Bajići), Šušnjevac (kod zaseoka Ćubići), te bunar u Dvorupu. Uređenje ove lokacije privuklo je znatiželjne turiste koji prolaze kroz mjesto. Naime, u blizini se nalazi lokacija stećaka, što već od davnina privlači turiste, pa uređen pristup do bunara privlači turiste da ih posjete.
|
|
Baketine i Madunića staje |
| |
|
 |
U zanimljivosti mjesta stavljamo Baketine i Madunića staje, iako bi ovo možda trebalo svrstati u koju drugu rubriku. To su mjesta van sela na kojima su izgrađene staje za smještaj stoke dok je na ispaši. Naime, kako ne bi svakodnevno sa stokom prevaljivali velik put odvodeći je i vraćajući sa ispaše, pojedini mještani sagradili su staje u brdu.
|
 |
Baketine staje, (zovu se još i Merćepove staje), smještene u podnožju brda Šiljeg, danas su u ruševnom su stanju. Od njih su ostale samo ruševine. Na tom području u prijašnje vrijeme bilo je nekoliko kvalitetno napravljenih staja za smještaj stoke. Ime su dobile po Marijanu Šitum zvanom Baketa. Nepristupačan prilaz kao i nedostatak stoke doveo je do smanjenja potreba za stajama, što je rezultiralo njihovim zapuštanjem i propadanjem. |
 |
Madunića staje nalaze se nedaleko od državne ceste Cista Provo – Aržano, koja je tim prostorom prošla u novije vrijeme. Cesta je omogućila lakši pristup stajama. Za razliku od Baketinih staja ove staje su donekle ostale sačuvane. Jedan od mještana odlučio se za obnovu jednog od objekata Madunića staja zadržavši postojeći izgled, ali prenamjenivši je u kućicu za odmor i druženje. Bila je to uspješna i korisna investicija jer se u toj maloj oazi može osjetiti mir i ''čuti'' tišina, a mnoštvo zelenila pravi je melem za oči. Nadamo se da će ovaj primjer slijediti i ostali mještani koji imaju tu mogućnost te tako ove objekte sačuvati od propadanja. |
|
Barnik |
| |
|
 |
Barnik je lokva za pojenje stoke koja se nalazi na pola puta između mjesta Svib i Ciste Provo. Njegova prvobitna funkcija ostala je i danas, s tim da je u novije vrijeme postao atraktivna lokacija za ribiče. U prijašnja vremena korišten je i za kupanje. U njegovoj blizini nalaze se Baketine i Madunića staje što je pastirima dosta pogodovalo. Prema predaji, Barnik je rijetko u potpunosti presušio. Barnik je poznat i kao svojevrstan rasadnik. Zbog vode potrebne za zalijevanje, a koje je bilo u nedostatku u zaseocima, svako domaćinstvo posjedovalo je tzv. parcelu na kojoj se sijalo sjeme raštike (''rašćike''). Sjeme se zaljevalo vodom iz Barnika. Kad bi rasad (''rasod'') dovoljno narastao, domaćice su grupno odlazile na Barnik, čupale rasod i nosile ga u vrtove na presađivanje.
|
|
Mijajevića kljen |
| |
|
 |
Mijajevića kljen sam po sebi čini zanimljivost mjesta, jer za njegovo postojanje znaju i najstarije generacije Provljana.
|
|
|
|
|
|
